konjugować

z Wikisłownika

konjugować

konjugować(hornjoserbšćina)[wobdźěłać]

werb[wobdźěłać]

wosoba singular dual plural
1. konjuguju konjugujemoj konjugujemy
2. konjuguješ konjugujetej (-taj) konjugujeće
3. konjuguje konjugujetej konjuguja (konjuguju)
aspekt ip
transgresiw konjugujo, konjugujcy, konjugowawši
prezensowy particip konjugowacy
preteritowy particip konjugowany
ł-forma konjugował, konjugowała, konjugowało,
dual: konjugowałoj, plural: konjugowali (konjugowałe)
werbalny substantiw konjugowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. konjugowach konjugowachmoj konjugowachmy
2. konjugowaše konjugowaštej konjugowašće
3. konjugowaše konjugowaštej konjugowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. konjugujmoj konjugujmy
2. konjuguj konjugujtej (-taj) konjugujće
3. konjuguj, njech konjuguje konjugujtej (-taj) njech konjuguja (konjuguju)

Ortografija

Dźělenje słowow: ko-nju-go-wać

Wurjekowanje

IPA: kɔnʲugou̯aʧ

Semantika

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne konjugowaše je 0x dokładźene, konjugowa (móže tež něšto druhe być) 0x.

Synonymy:

[1] časować

Přikłady:

[1] Tole prawidło dyrbimy respektować runje tak kaž na přikład deklinowanje abo konjugowanje. (Rozhlad 1990)


Přełožki[wobdźěłać]