pokukować
pokukować
pokukować(hornjoserbšćina)[wobdźěłać]
werb[wobdźěłać]
wosoba | singular | dual | plural |
---|---|---|---|
1. | pokukuju | pokukujemoj | pokukujemy |
2. | pokukuješ | pokukujetej (-taj) | pokukujeće |
3. | pokukuje | pokukujetej | pokukuja (pokukuju) |
aspekt | ip |
transgresiw | pokukujo, pokukujcy, pokukowawši |
prezensowy particip | pokukowacy |
preteritowy particip | pokukowany |
ł-forma | pokukował, pokukowała, pokukowało, dual: pokukowałoj, plural: pokukowali (pokukowałe) |
werbalny substantiw | pokukowanje |
preteritum | |||
wosoba | singular | dual | plural |
---|---|---|---|
1. | pokukowach | pokukowachmoj | pokukowachmy |
2. | pokukowaše | pokukowaštej | pokukowašće |
3. | pokukowaše | pokukowaštej | pokukowachu |
imperatiw | |||
wosoba | singular | dual | plural |
---|---|---|---|
1. | — | pokukujmoj | pokukujmy |
2. | pokukuj | pokukujtej (-taj) | pokukujće |
3. | pokukuj, njech pokukuje | pokukujtej (-taj) | njech pokukuja (pokukuju) |
Ortografija
Dźělenje słowow:
po-ku-ko-wać
Wurjekowanje
- IPA: pokukou̯aʧ
Semantika
Woznamy:
- [1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.
Dalše wujasnjenja:
- Imperfektiwne pokukowaše je 0x dokładźene, pokukowa (móže tež něšto druhe być) 0x.