dźibakosć
dźibakosć
dźibakosć (hornjoserbšćina)[wobdźěłać]
substantiw, f[wobdźěłać]
kazus | singular | dual | plural |
---|---|---|---|
nominatiw | dźibakosć | dźibakosći | dźibakosće |
genitiw | dźibakosće | dźibakosćow/dźibakosći | dźibakosćow/dźibakosći |
datiw | dźibakosći | dźibakosćomaj | dźibakosćam |
akuzatiw | dźibakosć | dźibakosći | dźibakosće |
instrumental | z(e) dźibakosću | z(e) dźibakosćomaj | z(e) dźibakosćemi |
lokatiw | po dźibakosće | po dźibakosćomaj | po dźibakosćach |
Ortografija
Dźělenje słowow:
dźi-ba-kosć
Semantika
Synonymy:
- [1] dybawosć
Přełožki[wobdźěłać]
|