nabrěmjenjować
nabrěmjenjować
nabrěmjenjować (hornjoserbšćina)
[wobdźěłać]| wosoba | singular | dual | plural |
|---|---|---|---|
| 1. | nabrěmjenjuju | nabrěmjenjujemoj | nabrěmjenjujemy |
| 2. | nabrěmjenjuješ | nabrěmjenjujetej (-taj) | nabrěmjenjujeće |
| 3. | nabrěmjenjuje | nabrěmjenjujetej | nabrěmjenjuja (nabrěmjenjuju) |
| aspekt | ip |
| transgresiw | nabrěmjenjujo, nabrěmjenjujcy, nabrěmjenjowawši |
| prezensowy particip | nabrěmjenjowacy |
| preteritowy particip | nabrěmjenjowany |
| ł-forma | nabrěmjenjował, nabrěmjenjowała, nabrěmjenjowało, dual: nabrěmjenjowałoj, plural: nabrěmjenjowali (nabrěmjenjowałe) |
| werbalny substantiw | nabrěmjenjowanje |
| preteritum | |||
| wosoba | singular | dual | plural |
|---|---|---|---|
| 1. | nabrěmjenjowach | nabrěmjenjowachmoj | nabrěmjenjowachmy |
| 2. | nabrěmjenjowaše | nabrěmjenjowaštej | nabrěmjenjowašće |
| 3. | nabrěmjenjowaše | nabrěmjenjowaštej | nabrěmjenjowachu |
| imperatiw | |||
| wosoba | singular | dual | plural |
|---|---|---|---|
| 1. | — | nabrěmjenjujmoj | nabrěmjenjujmy |
| 2. | nabrěmjenjuj | nabrěmjenjujtej (-taj) | nabrěmjenjujće |
| 3. | nabrěmjenjuj, njech nabrěmjenjuje | nabrěmjenjujtej (-taj) | njech nabrěmjenjuja (nabrěmjenjuju) |
Ortografija
[wobdźěłać]Dźělenje słowow:
na-brě-mje-njo-wać
Wurjekowanje
[wobdźěłać]- IPA: nabʀʲɪmʲenʲou̯aʧ
Semantika
[wobdźěłać]Woznamy:
- [1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.
Dalše wujasnjenja:
- Imperfektiwne nabrěmjenjowaše je 0x dokładźene, nabrěmjenjowa (móže tež něšto druhe być) 0x.