ordinować

z Wikisłownika

ordinować

ordinować(hornjoserbšćina)[wobdźěłać]

werb[wobdźěłać]

wosoba singular dual plural
1. ordinuju ordinujemoj ordinujemy
2. ordinuješ ordinujetej (-taj) ordinujeće
3. ordinuje ordinujetej ordinuja (ordinuju)
aspekt ip
transgresiw ordinujo, ordinujcy, ordinowawši
prezensowy particip ordinowacy
preteritowy particip ordinowany
ł-forma ordinował, ordinowała, ordinowało,
dual: ordinowałoj, plural: ordinowali (ordinowałe)
werbalny substantiw ordinowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. ordinowach ordinowachmoj ordinowachmy
2. ordinowaše ordinowaštej ordinowašće
3. ordinowaše ordinowaštej ordinowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. ordinujmoj ordinujmy
2. ordinuj ordinujtej (-taj) ordinujće
3. ordinuj, njech ordinuje ordinujtej (-taj) njech ordinuja (ordinuju)

Ortografija

Dźělenje słowow: or-di-no-wać

Wurjekowanje

IPA: ɔʀdinou̯aʧ

Semantika

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne ordinowaše je 0x dokładźene, ordinowa (móže tež něšto druhe być) 0x.


Přełožki[wobdźěłać]