fabulować

z Wikisłownika

fabulować

fabulować(hornjoserbšćina)[wobdźěłać]

werb[wobdźěłać]

wosoba singular dual plural
1. fabuluju fabulujemoj fabulujemy
2. fabuluješ fabulujetej (-taj) fabulujeće
3. fabuluje fabulujetej fabuluja (fabuluju)
aspekt ip
transgresiw fabulujo, fabulujcy, fabulowawši
prezensowy particip fabulowacy
preteritowy particip fabulowany
ł-forma fabulował, fabulowała, fabulowało,
dual: fabulowałoj, plural: fabulowali (fabulowałe)
werbalny substantiw fabulowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. fabulowach fabulowachmoj fabulowachmy
2. fabulowaše fabulowaštej fabulowašće
3. fabulowaše fabulowaštej fabulowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. fabulujmoj fabulujmy
2. fabuluj fabulujtej (-taj) fabulujće
3. fabuluj, njech fabuluje fabulujtej (-taj) njech fabuluja (fabuluju)

Ortografija

Dźělenje słowow: fa-bu-lo-wać

Wurjekowanje

IPA: fabulou̯aʧ

Semantika

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne fabulowaše je 0x dokładźene, fabulowa (móže tež něšto druhe być) 0x.

Přikłady:

[1] W nich wupokazuje so lsa Bryccyna jako žiwa powědarka, fabuluje ze strukturami, płoninami a z figurami po swojim dobrozdaću, wobeńdźo při tym wšu konwencionelnosć. (Rozhlad 1997)


Přełožki[wobdźěłać]