čitać

z Wikisłownika

čitać

čitać (hornjoserbšćina)[wobdźěłać]

werb[wobdźěłać]

wosoba singular dual plural
1. čitam čitamoj čitamy
2. čitaš čitatej (-taj) čitaće
3. čita čitatej (-taj) čitaja (čitaju)


aspekt ip
transgresiw čitajo, čitajcy, čitawši
prezensowy particip čitacy
preteritowy particip čitany
ł-forma čitał, čitała, čitało,
dual: čitałoj, plural: čitali (čitałe)
werbalny substantiw čitanje



preteritum
wosoba singular dual plural
1. čitach čitachmoj čitachmy
2. čitaše čitaštej čitašće
3. čitaše čitaštej čitachu



imperatiw
wosoba singular dual plural
1. --- čitajmoj čitajmy
2. čitaj čitajtej čitajće
3. čitaj, njech čita čitajtej njech čitaja (čitaju)



Ortografija

Dźělenje słowow: či-tać

Wurjekowanje

IPA: [čitač]

Semantika

Woznamy:

[1] informaciju z napisaneho teksta wzać.
[2] na uniwersiće: přednoški dźeržeć

Antonymy:

[1] pisać

Kolokacije:

[1] knihu čitać, nowiny čitać

Přikłady:

[1] "Ja Kóčkec?", zaru hněwnje law, "tak pój so ze mnu witać! Maš pismo, kotry sym ja staw? Tuž chcemoj sej je čitać." (Zejler)

Wotwodźene wopřijeća:

čitar, čitarka, čitarstwo, čitanje, dočitać, so načitać, počitać, přečitać, wučitać, začitać


Přełožki[wobdźěłać]