Salomeja
Salomeja
Salomeja (hornjoserbšćina)[wobdźěłać]
substantiw, předmjeno, f[wobdźěłać]
kazus | singular | dual | plural | ||
---|---|---|---|---|---|
nominatiw | Salomeja | Salomeji | Salomeje | ||
genitiw | Salomeje | Salomejow/Salomeji | Salomejow/Salomeji | ||
datiw | Salomeji | Salomejomaj | Salomejam | ||
akuzatiw | Salomeju | Salomeji | Salomeje | ||
instrumental | z(e) Salomeju | z(e) Salomejomaj | z(e) Salomejemi | ||
lokatiw | po Salomeje | po Salomejomaj | po Salomejach |
Ortografija
Dźělenje słowow:
- Sa·lo·me·ja
Wurjekowanje
- [1] MFA: ['salcmei̯a]
- Słuchowe přikłady:
Semantika
Woznamy:
Skrótšenki:
- [1] S.
Pochad:
Warijanty:
- [1] Meja
Muske formy:
- [1] Salomon
Hyperonymy:
Hyponymy:
- [1]
Kolokacije:
- [1]
Přikłady:
- [1] Hdyž bě so sabat minył, kupichu Marja Madlena a Marja, Jakubowa mać, a Salomeja wonjate žalby, zo bychu Jězusa žalbować šli. (Nowy zakoń) [1]
- [1] „Po nim sym pomjenowana”, praji Meja spěšnje. „Něwěrno, maći? Dokelž ty by rady dźěćo z mjenom Salo měła a ja dźě hólc njeběch, pokřćiještej mje Salomeja?” (Johanna Spyri) [2]
Rěčne wobroty:
- [1]
Wotwodźene wopřijeća:
- [1]
Znate nošerki mjena:
Přełožki[wobdźěłać]
Zapadosłowjanske předmjena[wobdźěłać]
|
Wšitke[wobdźěłać]
|
|
Referency a dalše informacije
Nóžki[wobdźěłać]
- ↑ Swjate Pismo: Nowy zakoń. Budyšin 1966. Citowane po uni-leipzig.de: Wortschatz.de
- ↑ Johanna Spyri: Schloß Wildenstein. Stuttgart: Boje-Verlag, 1964. Strona 59: „Nach dem heiße ich”, sagte Mea schnell. „Nicht wahr, Mutter? Weil Du gerne einen Salo gehabt hättest und ich nun kein Junge war, wurde ich Salomea gatauft?” Přeserbšćene wot JaS.