K wobsahej skočić

notować

z Wikisłownika

notować

wosoba singular dual plural
1. notujunotujemojnotujemy
2. notuješnotujetej (-taj)notujeće
3. notujenotujetejnotuja (notuju)
aspekt ip
transgresiw notujo, notujcy, notowawši
prezensowy particip notowacy
preteritowy particip notowany
ł-forma notował, notowała, notowało,
dual: notowałoj, plural: notowali (notowałe)
werbalny substantiw notowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. notowachnotowachmojnotowachmy
2. notowašenotowaštejnotowašće
3. notowašenotowaštejnotowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. notujmojnotujmy
2. notujnotujtej (-taj)notujće
3. notuj, njech notujenotujtej (-taj)njech notuja (notuju)

Ortografija

[wobdźěłać]

Dźělenje słowow: no-to-wać

Wurjekowanje

[wobdźěłać]
IPA: nɔtou̯aʧ

Semantika

[wobdźěłać]

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne notowaše je 0x dokładźene, notowa (móže tež něšto druhe być) 0x.

Přikłady:

[1] Jewi-li so w sopranu dlěša notowa hódnota abo krótša přestawka, tak ju dalše hłosy wobspěwaja. (Rozhlad 1999)
Zejler: "Być može własnie Zejler notował lub przepisywał któres z publikowanych tu piesni. (Rozhlad 1999)
Wón notuje ,,Corni in D, in E, "etc. (Rozhlad 1997)



Přełožki

[wobdźěłać]