K wobsahej skočić

spurtować

z Wikisłownika

spurtować

wosoba singular dual plural
1. spurtujuspurtujemojspurtujemy
2. spurtuješspurtujetej (-taj)spurtujeće
3. spurtujespurtujetejspurtuja (spurtuju)
aspekt ip
transgresiw spurtujo, spurtujcy, spurtowawši
prezensowy particip spurtowacy
preteritowy particip spurtowany
ł-forma spurtował, spurtowała, spurtowało,
dual: spurtowałoj, plural: spurtowali (spurtowałe)
werbalny substantiw spurtowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. spurtowachspurtowachmojspurtowachmy
2. spurtowašespurtowaštejspurtowašće
3. spurtowašespurtowaštejspurtowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. spurtujmojspurtujmy
2. spurtujspurtujtej (-taj)spurtujće
3. spurtuj, njech spurtujespurtujtej (-taj)njech spurtuja (spurtuju)

Ortografija

[wobdźěłać]

Dźělenje słowow: spur-to-wać

Wurjekowanje

[wobdźěłać]
IPA: spuʀtou̯aʧ

Semantika

[wobdźěłać]

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne spurtowaše je 4x dokładźene, spurtowa (móže tež něšto druhe być) 0x.

Přikłady:

[1] Měrćin Horjena spurtowaše přez hrajnišćo. (Wornar)
Běžese hač do stareje pěskoweje jamy, něhdźe pjećdźesać króć tam zaskakowaše, skoči z mócnym naběhom pjatnaće króć po nasypje dele, spurtowaše w pěsku po nahłej skłoninje zaso horje, wobhladowaše so skradźu, hač jeho štó wobkedźbuje, wuhrjeba sej z pěska sekeru a rubaše drjewo. (Wornar)
Zhraba so zaso, položi město nowiny swoju pomazku na hečku a spurtowaše, štož móžeše, z domu. (Wornar)
Jedyn z běharjow padny, zhubi swój črij, schili so za nim, spěšnje měješe jón zaso w horšći, sydny so do trawy, zjědźe do njeho a spurtowaše za ćěkacymi. (Wornar)



Přełožki

[wobdźěłać]