požčować

z Wikisłownika

požčować

požčować(hornjoserbšćina)[wobdźěłać]

werb[wobdźěłać]

wosoba singular dual plural
1. požčuju požčujemoj požčujemy
2. požčuješ požčujetej (-taj) požčujeće
3. požčuje požčujetej požčuja (požčuju)
aspekt ip
transgresiw požčujo, požčujcy, požčowawši
prezensowy particip požčowacy
preteritowy particip požčowany
ł-forma požčował, požčowała, požčowało,
dual: požčowałoj, plural: požčowali (požčowałe)
werbalny substantiw požčowanje


preteritum
wosoba singular dual plural
1. požčowach požčowachmoj požčowachmy
2. požčowaše požčowaštej požčowašće
3. požčowaše požčowaštej požčowachu
imperatiw
wosoba singular dual plural
1. požčujmoj požčujmy
2. požčuj požčujtej (-taj) požčujće
3. požčuj, njech požčuje požčujtej (-taj) njech požčuja (požčuju)

Ortografija

Dźělenje słowow: pož-čo-wać

Wurjekowanje

IPA: poʒʧou̯aʧ

Semantika

Woznamy:

[1] 'Kedźbu! Tute hesło je zarodk. Wone bu awtomatisce z tekstoweho korpusa generowane a njebu hišće kontrolowane. Tež ortografija móže być zestarjena.

Dalše wujasnjenja:

Imperfektiwne požčowaše je 2x dokładźene, požčowa (móže tež něšto druhe być) 0x.

Synonymy:

[1] požčić; wupožčić; wupožčować; požčeć; wupožčeć; na požčonk dać; na požčonk dawać; jako předpłaćenje dać; jako předpłaćenje dawać; jako předpłatk dać

Přikłady:

[1] Pjenjezy z Ameriki požčujetej sebi Jendźelska a Francózska. (Katolski Posoł 1915)
Hdyž doma požčujemy, wostanje tola dań w kraju. (Katolski Posoł 1915)
Hercam chcyše šěsnak dać, hm hm hm, ha ha ha, polak běži požčować. (Zejler)
štučki (i74 [io]): polak dźe požčować. (Zejler)
Amerika je Jendźelskej pjenjezy požčowała a njeličomne milijóny granatow a patronow a njeličomne hromady kanonow, třělbow a druheje wójnskeje nadoby do Jendźelskeje a Ruskeje słała. (Katolski Posoł 1917)
Kóžde knježerstwo w Ruskej dyrbi pjenjezy požčować, hdyž chce wobstać. (Katolski Posoł 1917)
Hospodarscy zběhnychu so tež přez to, zo ludowe nalutowarnje załožachu; wot nich móžeše sebi chudy burik požčować a njetrjebaše předroženu dań dawać. (Katolski Posoł 1917)
Rozmjetał abo znjewužił jich njejsym, jenož Franc Kral je sebi někotre požčował a je w Chwaćicach a druhdźe z přećelemi deklamował. (Ćišinski)
Zo pak je serbska rěč runje wot Němcow a nic na přikład wot Čechow słowa požčowała, jej za zło měć njemóžemy, kaž tež nichtó jendźelskej za zło nima, zo je so runje po romanskej wutworjała. (Ćišinski)
Wona požčuje a dawa pak tež zaso słowa. (Ćišinski)
K bojej mječik miło ćerń ji požčuje. (Ćišinski)
Tute burske towarstwa skutkuja z požčowanskimi pokładnjemi a woteběranskimi zjednoćenstwami nimoměry zbožownje, dokelž wudźeržuja narodne burske wobsydstwa. (Ćišinski)
Žana rěč, přińdźe-li z druhej rěču do dótkanja, do kontakta, bjez tejele druhej wobstać njemóže; wona požčuje a dawa pak tež zaso słowa. (Ćišinski)
Zo pak je serbska rěč runje wot Němcow a nic na přikład wot Čechow słowa požčowała, jej za zło měć njemóžemy, kaž tež nichtó jendźelskej za zło nima, zo je so runje po romanskej wutworjała. (Čitanka 10. lětnika 1990)
Wona požčuje a dawa pak tež zaso słowa. (Čitanka 10. lětnika 1990)
Haj, Jahwe, twój Bóh, budźe će žohnować, je ći slubił, zo budźeš móc požčować mnohim ludam, (Stary zakoń 1976)
Jahwe wotewrje ći swoju bohatu pokładnju, njebjo, zo by twojemu krajej dešć dał w prawym času, žohnujo tak wšě skutki twojeju rukow, zo budźeš móc mnohim ludam požčować, sam pak sej njebudźeš požčować trjebać. (Stary zakoń 1976)
Wón budźe ći požčować, a ty jemu njebudźeš požčować móc. (Stary zakoń 1976)
Njepožčuj jemu swoje pjenjezy na dań a njepožčuj jemu cyrobu z dobytkom za sebje. (Stary zakoń 1976)
Ja sym pluwy zajimał (sebi požčował), A čistu pšeńcu dyrbja zasy dać. (Buk)
Ja sym pluwy požčował, A čistu pšeńcu dyrbju zasy dać. (Smoler)


Přełožki[wobdźěłać]

  • jendźelski: [1] [[lend [sbsth], 2. borrow [sth |lend [sbsth], 2. borrow [sth ]] [[:en:lend [sbsth], 2. borrow [sth |(en)]]